Doživljaji Šiša Miša

Ugodno čitanje . . .

05.12.2017.

Ribolovac - početnik

Danas mi je na instagramu napisala poruku djevojka u koju sam, još u osnovnoj školi bio luđački i bolesno zaljubljen. S obzirom da sam bio osmi razred i da su hormoni, uveliko počeli da me rastavljaju na proste faktore, cure sam dijelio na one bez i sa sisama. Amela, kako ćemo je nazvati u ovom tekstu, je definitivno spadala u drugu kategoriju i osim što je bila izuzetno privlačna, imala je to nešto drsko i bezobrazno u ponašanju što privlači mužjake. Ispričat ću vam moju blamažu i ovaj neuspjeli pohod (ako se može nazvati pohodom) na jednu od prvih ljubavi u mom 25- godišnjem životu. 
Naime, bio sam osmi razred a ona sedmi i period je ljetnog raspusta, otprilike 2006. godina, doba Hotmailovog Messengera, popularnog MSN-a. Ko je tada koristio internet, znat će taj osjećaj dopisivanja u grupnim chatovima, privatna dopisivanja do kasno uveče i taj čudni osjećaj kao da su svi na okupu a ustvari, apsolutno si sam u sobi. Da ne skrećem, dogovarali smo se tako ja i Amela i za izlaske, imali isto društvo, katkad je i nasamo izveo ali imao sam jedan problem, nisam znao probiti led.
Osmi sam razred i fora "hoćeš furat sa mnom" je već davno prevaziđena, dakle započinjanje veze počinje poljupcem. Teže je to djelovalo od bilo kakve matematičke formule, kojekakvih solnih kiselina, crtanja jezgre atoma ili ne znam čega već, poljubiti djevojku u koju si ludo zaljubljen, pobogu,  nije bilo moguće.
I tako jednog dana, šetali smo sami, nakon čega sam nam kupio sladoled ali je ona tražila i žvake, Bože, šta će joj žvake sa sladoledom, baš žvake pored onolike trafike. Mogla si tražiti kroasan, burek, hamburger, čokoladu ko svako normalno žensko, bilo šta al' baš žvake. Gotovo je, to znači samo jedno: nakon što završi sladoled, uzet će žvaku i čekati, žvakat će je i čekati na mene, čekati da uradim sve ostalo, da je poljubim i tako završim naše prijateljstvo i pređemo na sljedeći nivo. Tako je i bilo, sjedili smo na klupi a ona je žvakala prokleti Orbit, razvlačila ga kažiprstom vani i motala jezikom unazad, prebacivala nogu preko noge dok smo pričali o nebitnim stvarima. A ja, haha, ja sam samo sjedio pored nje, pokušavao djelovati smireno, gledao u živu ogradu koja je bila s obje strane klupe,  vjerovatno pričao kako je lijepo na raspustu, kako planiram ići sa svojima na more, pitao je hoće li gdje na ljetovanje . . . Nakon par minuta je ustala i rekla kako je vrijeme da krenemo. Da, složio sam se, čime je, s jedne strane završila agonija a s druge strane sam shvatio da sam propustio najbolju priliku da uradim nešto i načinim prvi korak. Shvatio sam odmah da je to bio neslavni završetak, promašen zicer za pobjedu, prilika koja se nikada više nije ponovila.
Bila je to do sada, najtragičnija situacija što se tiče intimnih situacija sa ženskim rodom, za kojom često požalim a koja ne bi bila toliko tragična da nisam bio do ušiju zaljubljen u tu Amelu. Al' eto vjerujem da ono što me zaobišlo nije me moglo potrefit i ono što me potrefilo nije me moglo zaobići, pa se time tješim ali definitivno žalim.
02.12.2017.

Kamo sreće da sam samo prošao

Kamo sreće da sam samo prošao pored, pozdravio se i produžio. Da li sam mogao tako, često se pitam, ili nas je sudbina zapisala zajedno i prije nego smo se upoznali ? 
Sjećam se dobro tog dana iako već sada brojim više od osam godina od tada, sjedila si dvije klupe ispred mene i zvonilo je za mali odmor. S obzirom da si sjedila ispred mene, gledao sam hoćeš li izlaziti ispred na jednu brzinsku a tada i najslađu cigaretu u mome životu.  Da, izvadila si cigarete iz torbe ali si ih brzinski i zbunjeno vratila u torbu i još bržim korakom izašla iz učionice, ne okrećući se okolo. Ja sam uzeo svoju paklicu i nezainteresovano krenuo za tobom kao da nikada nećemo biti zajedno, kao da si sasvim obična djevojka tu iz škole, kao da mi nikad ništa nećeš značiti, kao da te nikada neću voljeti, kao da mi nikada nećeš biti sve na svijetu.
Kroz jaki plamen Cricketovog upaljača, pokušavajući da zapalim cigaretu, ugledah tvoje najljepše i najkupnije, smeđe oči ispred sebe: "Imaš li jednu cigaretu druže iz razreda" upitala si tada, smiješeći se, "za tebe i dvije ako treba" odgovorio sam joj kroz smiješak, skrivajući njime šok i nejasnoću. Prvo pomislih: "vratila je svoje cigarete u torbu da bi tražila od mene, pa da, vjerovatno poslije škole ide sa momkom pa štedi duvan, pa da, interes, zašto je sve interes?", međutim kada mi na um pade druga, sljedeća pomisao, da je pored čitave grupe koja je bila na pauzi prišla meni tražiti cigaretu na način na koji me je pogledala hmm,osjetio sam nešto, nije to bio interes a nije bila ni drugarica iz razreda, nije to bila samo osoba zbog koje odjednom zavoliš školu i ne možeš zaspati naveče jer, pobogu, jedva čekaš novi školski dan. Ne, bila je to moja prva ljubav, moj najduži razgovor sa ženskom osobom, razgovor koji je trajao skoro pet godina i koji nisam mogao zaobići. Razgovor u kojem smo ispričali najdivnije bajke ali i najteže priče koje slome čovjeku dušu i srce.
Da sam samo prošao tada kajao bih se i dan danas jer bila si drugačija, voljeli smo se ali ti si odlučila da ćeš poslije svega, ipak ti biti ta koja će proći, ti si tako odlučila.
Prva činjenica koja me tješi je to da vjerujem da nismo bili suđeni jedno drugom, da nas Bog nije odredio da budemo čitav život zajedno jer čuva nešto bolje za oboje a ako se ispostavi da prva činjenica nije tačna, onda ću vjerovati kako kaže naš dobri, stari: "Sve prave su ljubavi tužne"

Stariji postovi

Doživljaji Šiša Miša



OSOBA POSJETILO BLOG
1078

Powered by Blogger.ba