Doživljaji Šiša Miša

Ugodno čitanje . . .

20.01.2018.

Lažni prijatelji

I tako prije par godina zapadoh u nezgodnu situaciju gdje ne samo da nemadoh prijatelja, već nemadoh s kim izaći, popit kahvu, čaj, sok. Sad ćete pomisliti da sam neki asocijalni frik ili neshvaćeni genijalac kojeg niko ne razumije. Pa i nije baš tako bilo. Većina normalnih ljudi se preseli u drugi grad, državu, što zbog školovanja, što zbog posla pa je primoran mijenjati okolinu i početi sve ispočetka ali ja sam imao situaciju da sam u gradu u kojem sam proveo djetinjstvo i odrastao morao počinjati sve ispočetka.
Razlog ove situacije i događaj koji se tada desio samo ću spomenuti da znate o čemu se radi jer je bitan za kraj ovog posta (ko pročita do kraja) a situacija je takva da osoba koja mi je tada značila sve što vam jedna osoba može značiti, koja mi je bila čitav svijet je ujedno bila svijet koji se srušio preko noći.




Naime, u svoj toj usamljenosti i otuđenosti od svega što je ljudsko toliko sam u sebi žudio za društvom, da mi uopšte nije bio bitan karakter osobe, niti sviđaju li nam se iste stvari, volimo li istu muziku, pa ni da li uopšte imamo o čemu razgovarati, jednostavno trebao sam samo ljudsko biće s kojim mogu razgovarati kao prijatelj. I tako vraćajući se kući iz popodnevne šetnje, koju sam obavljao, naravno sam i koja mi je toliko prijala, srećem starog prijatelja s kojim sam išao u osnovnu školu a s kojim se nisam družio već par godina. Nakon brzinskog pozdrava jer je bio u autu i već je počeo praviti gužvu u saobraćaju govori mi: "Javi se nekad da izađemo". Pa kao da ga je sam Bog poslao, nije čudno bilo što sam ga sreo jer živimo blizu, nego je čudno bilo to što govori. Kao da je znao šta treba kazati.
I tako smo se počeli aktivno, skoro svakodnevno družiti. Bio je pravi prijatelj, podrška, sve ono što mi je tada trebalo. I družili smo se pune dvije godine, družimo se i danas ali kako je vrijeme prolazilo i naše prijateljstvo se počelo mijenjati. Naime, danas mi ta osoba slovi za najboljeg prijatelja ali vremenom se otkrilo previše nepoklapanja u karakterima i ponašanju. Shvatio sam da je jedno biti prijatelj a drugo biti najbolji prijatelj, prijatelja možete imati više ali nabolji prijatelj je samo jedan, jedna osoba kojoj možete sve ispričati.
Prijateljstvo kao i bilo koja druga veza sa bliskim osobama se gradi na praštanju i razumijevanju ali jedna scena zbog koje i pišem ovaj post, zbog koje ne znam kako da postupim i koju ne mogu progutati desila mi se nedavno upravo sa navedenim prijateljem. Dešava se da moj "najbolji prijatelj", u društvu, povlači i prepričava scenu čiji sam akter a koje me je užasno sramota i koja je klasična ljudska pogreška i tinejdžerska želja za dokazivanjem a koja se desila prije 10-ak godina. Pobogu, dok je to pričao me je presjeklo da mi se u zemlju propadalo jer nisam mogao vjerovati, kao prvo, da se toga sjetio a kao drugo, da uopšte to priča i to ciljano da me ponizi. Nisam mogao ništa reći u svoju odbranu od šoka a kiseli smijeh se prolomio prostorijom. Automatski sam u tom trenutku u svojoj glavi prekinuo naše prijateljstvo da kasnije nisam mogao vjerovati da mi je ta osoba, s kojom sam svakodnevno dangubio, postala toliko mrska i odbojna u jednom trenutku da nisam mogao vjerovati da je moguće tako brzo promijeniti mišljenje o "najboljem prijatelju".
Najgore od svega je što se, evo i par dana poslije toga i dalje družimo, ali vjerujem da je i to s razlogom jer sada se ponovo dešava situacija sa početka ovog posta, samo su nam sada uloge obrnute, sada se njegov svijet polako urušava i sada je njemu potrebno društvo. Najiskrenije, daleko od toga da uživam u tome jer pamtim dane kada je on meni bio prijatelj i možda nije baš lijepo ali odglumit ću prijatelja, bit ću tu dok ne prođe njegov brodolom a dovoljno ga poznajem da znam da neće to cijeniti. Okrenut ću jedra na drugu stranu, čim se ukrca na novu lađu, podignut ću jedra i otploviti dalje pa kud vjetar odnese.

Stariji postovi

Doživljaji Šiša Miša



OSOBA POSJETILO BLOG
2566

Powered by Blogger.ba